Bloggfęrslur mįnašarins, įgśst 2010

Um žagnarskylduna

Um leiš og ég tek undir meš biskupi um skżrar lagaskyldur žį varpa ég fram nokkrum spurningum:

  • Hvernig eiga skjólstęšingar presta aš įtta sig į takmörkunum žagnarskyldu?
  • Er heppilegt aš loka brotamanninn svo śti aš hann nįi hvergi tengslum viš skynsama manneskju įn žess aš fariš verši meš žaš til yfirvalda?
  • Brotamašur er einnig manneskja eins og viš, Gušs barn og er ķ sįrari žörf fyrir ašstoš en  flestir menn. Žarf ekki aš gefa honum gaum sem manneskju, vķsa honum į rétta leiš?
  • 'A manneskja sem hefur oršiš fyrir misbeitningu ekki aš eiga žess kost aš ręša viš rįšgjafa įn žess aš hann fari meš žaš til yfirvalda?
  • Hvaš į aš koma ķ stašin fyrir örugga žagnarskyldu?

Blettir į helgiskrśšanum

Žaš hefur veriš raun uppgjafapresti aš fylgjast meš af hlišarlķnunni mįlefnum kirkjunnar eins og žau hafa birst ķ fjölmišlunum aš undanförnu. Višmótiš hefur satt aš segja veriš kuldalegt og kannski ekki aš įstęšulausu. Klerkar hafa sżnt sig bęši sem misyndismenn og hrokagikki og kirkjan komiš fram sem valdsstofnun.Kannski er žetta afvegaleišing sem leišir af žvķ aš viš göngum til starfa klędd sem englar og höndlum um heilög mįlefni af kunnįttu lķkt og kokkurinn um potta sķna og lögmašurinn um lagarefjarnar. Söfnušurinn situr og stendur sem okkur lķkar og viš tölum ķ stólnum eins og sį sem valdiš hefur og okkur gleymist oft aš viš erum bara žjónar og žarfir mešbręšra okkar setja okkur verkefnalżsinguna.„En žetta eru mannheimar,“ sagši sį góši mašur Einar Oddur Kristjįnsson. Hann var alinn upp af skynsömu fólki og vel menntušu sem vissi aš verk okkar mannana eru brennd marki neikvęšra tilhneiginga. Sumir hafa įlyktaš aš mašurinn sé ķ ešli sķnu gerspillur og žaš illa sé honum tamast, og ef hann stendur ekki į verši gagnvart sjįlfum sér žį er vķsast aš hann fremji einhver ódęši; ef ekki ķ verki žį ķ orši eša meš žögn og ašgeršarleysi allt eins. Kirkjan talar um erfšasynd og uppeldisfręšin sér naušsyn til žess aš temja manninum aga og ašhald aš hann fįi notiš sem best sinna jįkvęšustu kosta.En prestarnir prédika meš framferši sķnu og žvķ veršur aš gera strangari kröfur til žeirra en annara, segir fólkiš og žaš er aldrei nema satt. En sum umfjöllunarefnin fjalla ekki um mistök eša algengar syndir, heldur um glępi, illvirki. Og kirkjan getur ekki sloppiš viš žaš aš ķ hennar laup finnist skemmd epli, illgresi. Spurningin er hvaš viš gerum viš žvķ. Upprętum viš žau eša verša žau ef til vill aš vaxa til uppskerutķmans og verša žį fyrst skilin frį góšgresinu?Viš kirkjunnar fólk stöndum meš tķšindalausar misgjöršir okkar hjį og erum hnķpin yfir žessu öllu. Misgjörširnar hafa flylgt okkur frį öndveršu eins og öllum mönnum. Nś fyrst sęta žau tķšindum, liggja ekki lengur ķ žagnargildi. Žaš er ekki annaš aš gera en aš gį sem best aš sér og gera skynsamlegar rįšstafanir svo sporna megi viš žvķ aš viš sem eigum aš vera žjónar réttlętisins ljįum limi okkar og varir ranglętinu og meingjöršunum.En fjölmišlaumfjöllunin ber engu aš sķšur Žóršarglešina ķ sér og gleymir aš flest eplin ķ körfunni eru hollur matur. Starf kirkjunnar einkennist ekki af žessu eins og mašur gęti haldiš, heldur ganga prestar og söfnušir fram ķ góšum verkum sem bęta mannlķfiš, stilla sér upp viš hlišina į syrgjendum, fįtękum og žrśgušum og veita hjįlp og von inn ķ lķf žeirra. Kirkjur eru ķ fremstu röš menningarstofnana žar sem listamenn męta lipurš og stušningi og miklum fjįrmunum er variš einnig ķ žaš.Žau sem standa undir žessu starfi eiga ekki skiliš kuldaleg svör og tortryggiš višmót og ekki heldur aš helgidómar žess séu enn frekar vanvirtir af fjölmišlunum ķ hugsunarlausri umfjöllun žeirra um ólįnsfólkiš. Žurfum viš endilega aš horfa upp į helgimyndirnar okkar um leiš og okkur eru fluttar fréttir aš misgjöršarfólki ķ okkar röšum? Er žaš ekki ķ raun aš auka į žann sįrsauka sem valdiš hefur veriš meš illvirkunum? Er žaš réttlętanlegt?Viš bišjum um sanngirni, ekkert annaš.

Kirkjan og kynferšisbrotin

 Umręšan žessa dagana finnst mér bera keim af Žóršargleši, ef ekki hreinni meinfżsni. Ķ leišara Fréttablašsins ķ dag ber og į einhverju yfirlęti sem ég kann ekki viš. Žjóškirkjan hefur lęrt sķna lexķu hygg ég, og gekk ķ gegnum žrengingar vegna umtalašra mįla. Ķ tilviki fyrrum yfirmanns hennar vorum viš ķ žeim sérstęša vanda aš hann var einmitt žaš, yfirmašur okkar, og hafši ašstöšu til žess aš gera żmsa ķ kringum sig mešvirka. Ekki sķst vegna žess aš žaš var svo vont aš fį sig til žess aš trśa žvķ upp į hann sem hann var sakašur um. Žaš mįl viršist ekki hafa nįš til enda enn og vont um aš ręša žar sem mašurinn er lįtinn. Žó hefur konan sem brotiš var į fengiš afsökunarbeišni ęšstu stjórnar kirkjunnar og viršist eftir atvikum sįtt viš žęr mįlalyktir.Ķ kjölfariš hefur Žjóškirkjan gert margvķslegar rįšstafanir og umbętur og sżnt greinilegri vilja en flestir ašrir ķ žjóšfélaginu til aš lęra af reynslunni og žróa leišir til aš sporna viš ónįttśrunni og vonskunni sem og višbrögšum viš misgjöršum ef žęr henda.Mįlefni sóknarprests eins sem mikiš var rętt žvęldist fyrir Žjóškirkjunni vegna įkvęša laga sem miša viš nokkuš ašra stöšu en er innan kirkjunnar. Kirkjan er mótandi og leišbeinandi sišgęšis og getur ekki žolaš neinn vafa um starf sitt ķ žeim efnum. Žannig veršur embęttismašur hennar einfaldlega aš stķga til hlišar ef kynferšisbrotamįl sem į hans hendur er beitt kemur upp, jafnvel žó žaš kunni aš viršast ósanngjarnt og gefa andstęšingum hans mögulegum vopn ķ hendur. Žaš var vanda bundiš ķ žvķ tilfelli, en af bįšum dęmunum mį lęra einmitt naušsyn žessa fyrir prest, kirkju og brotažola eša įkęranda. Öllum farnašist betur ef meš mįl žeirra nyti faglegrar mešhöndlunar ķ skjóli fyrir almennri umfjöllun, įn žess žó aš efni og nišurstöšu mįls žyrfti aš žagga.Sem sagt: Žjóškirkjan hefur sżnt vilja og višbrögš til žess aš hafa mešhöndlun kynferšisbrotamįla ķ lagi hjį sér og óžarft aš tala nišur til hennar žessa vegna. Žaš er vķšar bottur brotinn og gįi hver aš sér.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband